Postovi

Sumnje i istraživanje

Čudno je malo to kad chantaš neku mantru. Zapitaš se povremeno je li s tobom sve okej. Mislim, ne znam kako druge, ali mene nisu od djetinjstva učili čudnim mantrama. :))) Istodobno je nekako razumno - ako nakon ponavljanja neke mantre možeš biti hrabrija, čišća, stabilnija, sretnija verzija sebe... onda to chantanje radi nešto dobro. I skroz je razumno nastaviti s onim što ti radi dobre pomake. Još jedan od razloga je bio taj što sam si ciljeve postavljala godinama i nekako sam nekim neodređenim sustavom uspijevala ostvariti dio njih, ali samo donekle. Onda bi stala i odustala. Nekako duboko nisam vjerovala da su moje želje dovoljno bitne ni da su moguće. Što je nevjerojatno jer je u mojoj prirodi misao da smo SVI tu da bi bili sretni i da bi ostvarili duboke želje svog srca.  I, kao, to vrijedi za SVE osim za mene.  Ciljeve vezane uz Daimoku (chantanje Nam Myoho Renge Kyo) sam dugo pisala pa preslagivala. S jedne strane nisam vjerovala da su mogući, a s druge strane bi stavila sve ži
Objavi komentar
Pročitajte više

Online sastanci

A onda se dogodio Covid. Dapače, i prije nego se dogodio prvi lockdown dobili smo obavijest da do daljnjeg nema sastanaka uživo.   Kad sam saznala da više nećemo imati sastanke uživo s pojavom Covida, iskreno, mislila sam da se "ti budisti" malo prekruto drže pravila. Ali njihova pravila i poštujem to. :) Svi smo mislili da će potrajati kraće, ali kako se pandemijski period produživao, organizirani su online sastanci. Kako u svemu, tako i kod nas.  U početku sam bila na svakom sastanku. I čitave dvije godine sam bila na većini sastanaka. Trebalo mi je. Željela sam. Da me netko pitao koju godinu prije hoću li biti na takvim sastancima - rekla bi da su jako male šanse. Ne volim sastanke. Ali bila sam vedrija nakon tih sastanaka. Pa sam dolazila po vedrinu. K ljudima koji su isto prolazili svoje izazove i svejedno organizirali sastanke, pripremali teme, materijale, svoja iskustva. Nekako sam htjela biti na njima. Nekako mi je bilo važno.  Među najvećim prednostima online sastan
Objavi komentar
Pročitajte više

Ciljevi i pomaci

Zapravo kad pogledam unazad od samog početka su se neke stvari lakše realizirale. Ne sjećam se jesam li to već tada postavila kao ciljeve za koje sam chantala ili sam chantala pa su ti ciljevi dolazili do izražaja, ali s početkom prakse sam počela čitati knjige na stranim jezicima. Engleskom, talijanskom, španjolskom. Godinama sam to željela, ali nisam mogla ni krenuti jer sam znala da ne znam dovoljno, da neću razumjeti... i pokušavala sam se nagovoriti da prvo dobro naučim jezik kako bi mogla čitati na jezicima. Nekako spontano s ovim sam - samo počela čitati. Smanjio se pritisak i očekivanje od sebe da razumijem, da znam, da naučim sve. I samo sam čitala. Postupno i blago.  Krenula sam na plivanje. To je bio dio mene koji sam duboko odlučila da mi je nedostupan. Podsjećalo me na život u Lisabonu i vezu s bivšim dečkom i tu sam valjda imala spremljeno previše boli, previše krivnje... i nisam si dopustila taj bazen. Kad sam napokon krenula, bojala sam se da je to za mene nemoguće. Ipa
Objavi komentar
Pročitajte više

Još malo sastanaka

Odlazila sam na sastanke u Zagrebu i iako nisam znala zašto idem i što ja tamo radim... prirodno mi je bilo dolaziti, a začudno kako bi se vraćala s lijepom energijom i drugačija.  Svidjelo mi se zajedničko chantanje, svidjela mi se otvorena podjela iskustava. Studijski sastanci su mi bilo malo manje zanimljivi jer smo čitali tekstove i raspravljali o njima i nisam baš znala što bi trebala reći o budizmu u koji nisam upućena. Ali sam pričala o sebi i kako ja to vidim. Ne znam kako su me doživjeli, ali nisam se osjetila isključenom zato što sam ja ja. Niti sam se osjetila posebnom, boljom, drugačijom. Zašto bi se trebala osjetiti išta od toga? Ne bi. Ali većinu vremena mog života sam bila to - ili čudna na loš način pa bi me izbjegavali, ili čudna na dobar, zanimljiv način... Rijetko kad bi bila doživljavana kao ravnopravni član zajednice. Ovdje sam bila ja i to se jasno i vidljivo poštovalo. I tu sam ja počela učiti poštovati druge ljude na novom nivou.  Ponekad bi gledali video snimke
Objavi komentar
Pročitajte više

Prvi sastanci

Ovaj post sa svoje dvije početne rečenice čeka od 18.10. 2021. Bome se načekao. :) Važna mi je tema, ali mi je teško pisati toliko unazad. Čini se kao da ću propustiti bitne dijelove. Vjerojatno i hoću, ali bolje je da napišem koliko god mogu i sjećam se pa da što prije dođem do sadašnjeg trenutka. Sadašnjost će valjda biti lakše pratiti, obično bude tako :) Dakle, prvi sastanci... Prvi sastanak na kojem sam bila bio je i prvi sastanak nakon ljetne pauze, tako da je, s obzirom na to da se radi o Hrvatskoj, bilo dosta ljudi. Ljudi različitih dobi, kultura, jezika, iz različitih zemalja, različitih životnih priča, različitih iskustava i različitih izazova. A svi su imali istu stvar zajedničku - prekrasnu energiju. Dugo mi je trebalo da shvatim da sam senzibilna na tuđe energije i povlačim na sebe ljudske priče. Često bi tuđe probleme uvukla u sebe i pokušavala ih nekako preuzeti da drugima bude lakše. Sumnjam da im je bilo lakše, ali meni je počelo stvarati takve težine i terete, a nisam
Objavi komentar
Pročitajte više

Kako sam počela s Nichiren budizmom?

Dugo sam prolazila kroz snažne unutarnje promjene i tražila način da si pomognem. Istraživala sam reiki, meditacije, kreativno i slobodno pisanje, planiranje i postavljanje ciljeva, mijenjanje navika, uvođenje birane i željene samodiscipline…  Sve je to bilo sjajno, ali nikako nisam uspijevala doći u stanje dobrog osjećaja. Ni zadovoljstva rezultatima. Znam da ponekad imamo intenzivne periode kad ništa nije na svom mjestu, ali kad je predugo potrajalo to stanje u kojem se ne mogu značajno pomaknuti u vanjskom, vidljivom svijetu… postala sam obeshrabrena. I bila sam loše. Predugo loše. Nisam znala što više mogu napraviti pa sam se počela prepuštati okolnostima i slušati što dalje.  Nisam bila za psihoterapiju. Previše i sama provodim vremena u mentalu i nisam imala snage još dodatno verbalno kopati s nekim po tome. Za terapiju sportom bi možda i bila, ali da bi došla do nivoa da mi sport ima veću transformativnu vrijednost - morala bih biti u puno boljoj kondiciji nego sam bila. Art ter
Objavi komentar
Pročitajte više